Regionalna zadružna inicijativa

Od preživljavanja do brenda

Sistem zadrugarstva je pogodan način da povratničke i izbjegličke porodice koje imaju kapacitete i žele živjeti od svog rada na ovaj način dobiju svoju šansu da svojim radom osiguraju vlastitu egzistenciju

Na početku smo imali samo ideju i pustu zemlju. Krenuli smo od ničega a sada smo nosioci obnove života u našim lokalnim sredinama. Da bi se dalje razvijali potrebna nam je podrška – u najkraćem bi se mogla sažeti poruka izbjegličkih zemljoradničkih zadruga iz tri države u regionu sa seminara „Zadruge kao mjere održivog projekta“ održanog od 22 do 24 aprila u Martinbrodu.

Seminar je dio projekta „Regionalna zadružna inicijativa“ koji do sada okuplja 14 zadruga čiji su osnivači povratnici i izbjeglice koje su se odlučile za povratak u Bosnu i Hercegovinu, Republiku Hrvatsku ili integraciju u Republici Srbiji. Projekt vodi humanitarna organizacija RRS iz Drvara uz podršku donatora Svjetskog servisa crkava iz SAD (CWS), Fonda za pomoc izbjeglicama iz Novog Sada i Ministarstva dijaspore Vlade Republike Srbije.

Pomalo simbolično ovaj seminar je održan u Martinbrodu, mjestašcu između Drvara i Bihaća, poznatom i po činjenici da su njegovi stanovnici prvi pokrenuli proces povratka izbjeglica u regionu. Martin Brod je, naravno, poznatiji po prirodnim ljepotama i potencijalima za razvoj turizma a time i prateće projekte zadrugarstva. Činjenica je da sada u ovom mjestu ne samo da nema ni jedne zadruge nego su i ukupni turistički kapaciteti mjesta jedva zadovoljili skromne uslove boravka zadrugara sa seminara.

Ovaj primjer opustjelog Martinbroda očigledno pokazuje da se donacije za pomoć povratnicima raspodjeljuju prem kriterijumima političara na vlasti ili usmjeravaju na osnovu površnih sugestija iz međunarodnih humanitarnih centara pa tako ne postižu potrebnu efikasnost i osnovni cilj da pomognu povratnicima u održivom povratku, rekao je na početku seminara Boris Delić, direktor RRS. Rasipanje donatorskih sredstava i izostanak volje da se sredstva usmjere ka razvojnim programima koji omogućuju zapošljavanje upravo su ponukali zadrugare izbjeglica i povratnika da se okupe oko zajdničkog projekta. Pomognuti su, pritom od donatora, koji imaju sluha za stvarne potrebe ove ugrožene populacije. Podatak da su se samoinicijativno i u okviru zajedničkog projekta na jednom mjestu okupili zadrugari iz tri države sa kapacitetima i idejama daljeg razvoja je činjenica vrijedna pažnje kako za za vlasti u regionu tako i za donatore u Briselu i drugim mjestima gdje se odlučuje o pomoći. Ovaj projekt i seminar su samo korak u nastojanju da se koriguje sadašnja i osmisli nova strategija pomoći onim najugroženijim porodicama koje pokušavaju vlastitim radom da osiguraju vlastitu egzistenciju, rečeno je na seminaru.

Vitali Vorona, direktor CWS-a (Svjetski servis crkava) za jugoistočnu Evropu prezentovao je projekt „Izgradimo zajednicu“ kojeg CWS več tri godine uspješno provodi u Bosanskom Grahovu u saradnji sa tamošnjom zemljoradničkom zadrugom, UG Grahovo, RRS-om i lokalnom samoupravom. Najrazrušeniji grad u Bosni i Hercegovini nije dobio potrebnu pomoć za obnovu života i privrede. Ali ovaj projekt je pokazao da se sa malm sredstvima moze pokrenuti inicijativa i energija u ovim pomalo zaboravljenim sredinama. CWS podržava program razvoja zadrugarstva jer na osnovu iskustva u humanitarnom radu u svijetu pokazalo se da ovakve inicijative mogu pomoći siromašnim porodicama ali i cijelim naseljima da izađu iz kruga siromaštva. Mi donatori treba da osluškujemo i prepoznamo potrebe ljudi koji su se vratili svojim kućama. Zadruge su se pokazale kao konkretan doprinos i način da ljudi svojim radom i kod svojih kuća zarade za svakodnevnu egzistenciju. Naša organizacija je sa Vladom Japana pomogla organizovanu zadrugu u Glamoču, na osnovu ovog iskustva pomogli smo osnivanje zadruga u Srbiji u Kruševcu za interno raseljene sa Kosova, sada radimo ovdje u Bosanskom Grahovu sa našim kolegama a zainteresovani smo za širenje koncepta zadrugarstva. Sarađujemo sa Fondom za pomoć izbjeglicama i interno raseljenim licima iz Vojvodine u ovom ali i nekim drugim projektima pomoći izbjeglicama i siromašnima. Ovaj projekt je dobra prilika da se malo družimo, pričamo, razmislimo na koji način najbolje da pomognemo zato što mi radimo u cjelom regionu a slična iskustva se mogu prenositi dalje, rekao je Vorona.

Direktor Fonda za izbjegla raseljena i prognana lica AP Vojvodine Dejan Pavlović smatra da nedovoljni rezultati u pomoći povratnicima i izbjeglicama leži i u nedovoljnoj kordinaciji domaćeg i stranog nevladinog sektora a tako i državnih organa koji se bave ovom problematikom. Ovakvi skupovi mogu da doprinesu zaista prevazilaženju suštinskog problema protoka informacija počev od baze, od ljudi kojima treba pomoć do donatora i vlasti koji pružaju pomoć. Fond pruža konkretnu pomoć povratničkim zadrugama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj u mehanizaciji. Ali znamo da nije dovoljno isporučiti mehanizaciju i ostaviti je u dvorištu zadruge. Potrebna je dodatna stimulacija i drugi vidovi pomoći da se ovi traktori pokrenu da ljudi proizvedu konkutrentnu robu i da se razvijaju. Nije to posao samo za humanitarne agencije već se traži saradnja vlasti i nevladinog sektora. Mi zagovaramo objedinjeni pristup, neki princip koji može da dovede do rezultata. Mjera uspjeha kod donatora treba biti jednostavno zadovoljstvo ljudi koji ta sredstva treba da koriste a ne samo statistika. Fond u svom radu pokušava realizovati konkretne vidove pomoći za izbjeglice i interno raseljena lica kako na području Vojvodine tako i u mjestima povratka u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Fond je osnovan u decembru 2006 godine od strane skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine. Za ove dve godine koliko radimo provodimo oko sedam različitih projekata i vrsta pomoći u Vojvodini, Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i takođe i na Kosovu i Metohiji. Kada je trajna lokalna integracija u pitanju mi smo u protekle dve godine 565 porodica stambeno zbrinuli što paketima građevinskog materijala, što otkupom seoskih kuća sa okućnicom od pola hektara. Za povratnike dajemo porodične pakete ali najvažnija pomoć usmjerena je na pomoć poljoprivrednim zadrugama. Ukupno je za ove dve godine za 33 zadruge odlukama Upravnog odbora Fonda odobrena pomoć. Moram da kažem da je od tih 33 zadruga njih 17 realno dobilo i njima je isporučena tražena mehanizacija i oprema. Neke od zadruga još nisu dobile ugovorenu pomoć, a neke od njih su na našem seminaru. U pitanju je usaglašavanje buđžeta Republike Srbije i pokrajine Vojvodine. Sredstva postoje, upravni odbor Fonda je doneo odluke i mi jednostavno čekamo samo na signal da je rebalans buđžeta završen da možemo da nastavimo sa realizacijom tog programa.

Predstavnik Srpskog demokratskog foruma (SDF) Dragan Milić je rekao da je SDF jedna od najvećih nevladinih organizacija u Republici Hrvatskoj sa velikim brojem zaposlenih i visoko školovanih kadrova. Milić se založio za bolju kordinaciju programa pomoći zadrugama i smatra da pomoć treba više biti usmjerena na aktivnosti a ne samo da se statistički rangira po broju zadruga. Tako se dogodilo da je veliki broj povratničkih zadruga nastao kao rezultat politike, kao posljedica donacije od 30 traktora iz Srbije i većina tih zadruga sad koje postoje su nastale kao pozadina humanitarne podjele traktora. Mi možemo da potrošimo još milijardu dolara na traktore i nikad nećemo napraviti nekakav rezultat na terenu ako zadruge osnivaju lokalni političari da bi dobili glasove na terenu.

Mi u zadrugarstvu vidimo veliku šansu jer zapravo u našim povratničkim sredinama mi nemamo nekih većih resursa, sada imamo zemlju, šumu i vodu. Ali nisam zato da mi nužno finansiramo nekakve zadruge samo zato što su one nužno povratničke. Ja sam tu da mi finansiramo, odnosno da donatori finansiraju, određene programe. Ako je zadruga spremna da ponudi određeni program u stočarstvu, voćarstvu ili nebitno kojoj oblasti i da okupi iza sebe ljude koji imaju vokaciju prema poljoprivredi i da stvaraju novu vrijednost, treba ih podržati i finansirati.

U sadašnjim zadrugama, a posebno u ovim što su se okupile na seminaru ima dosta zdravog tkiva iz kojeg se nešto može napraviti i drago mi je da smo proširili naše vidike sa kolegama iz Bosne i Hercegovine i Srbije i već pravimo planove da zajedno apliciramo u ovim fondovima prekogranične saradnje. Da radimo neke projekte koji su interesantni i nama i njima da objedinimo tržište i da iz ovoga nešto napravimo. Znači da se stvori nova vrijednost i da ljudi bolje žive na tim nesretnim područjima koji su se srušili u ratu, rekao je Milić.

Veći dio seminara protekao je u predstavljanju zadruga, učesnika projekta Regionalna zadružna inicijativa. O svom radu govorili su predstavnici ZZ Vrtoče - Bosanski Petrovac, ZZ Naša Zemlja - Vojnić, ZZ Kapris Kucura - Vrbas, UP Otik- Glamoč, ZZ Drvar - Drvar, ZZ Eko adut -Temerin, ZZ Bosansko Grahovo -Bosansko Grahovo, ZZ Eko Lika - Srb, ZZ Agrofour - Bosanska Krupa, ZZ Pro corde – Drvar. Seminar je protekao u razmeni iskustva i iznošenju predloga o daljem razvoju zadrugarstva u povratničkim i izbegličkim sredinama. Uz podsticaj i razvojne programe pomoći zadruge mogu ojačati svoje kapacitete i postići kvalitete koje se traže na današnjim tržištima u regionu pa i šire. Pojedine zadruge, kao što je Agrifour iz Bosanske Krupe, su vlastitim radom, edukacijom i planiranjem uspjele svoje proizvode plasirati po velikim marketima u regiji. Glamočki krompir i drvarska drenja su samo neki od neiskorištenih brendova kojeg ove zadruge mogu ponuditi tržištu.

Kao evidentni problemi u radu ovih zadruga u sve tri države navedeni su: nerazumjevanje lokalne samouprave za rad zadruga; nerešena imovinsko pravna pitanja i pitanje zadružne imovine, nedostatak obrtnih sredstava i mehanizacije; problemi korištenja poljoprivrednog zemljišta i; nepostojanje jasnih poslovnih ili projektnih koncepata.

Na seminaru su dogovoreni i neki konkretni oblici saranje izmedju pojedinih zadruga, zajedno sudjelovanje na projektnim tenderima, zajednički rad na finalizaciji pojedinih proizvoda, daljnja saradnja i povezivanje.

Usvojeni su i zaključci u kojima se navodi: uprkos svim evidentnim problemima zadrugarstvo je najedakvatniji oblik povratničkog privrednog organizovanja; potencijalni donatori bi trebali financirati i podupirati jasne poslovne inicijative, a manje obraćati pažnju na broj članova zadruge i drugim manje bitnim činjenicama; Od izuzetne važnosti je povezivanje zadruga na regionalnom i državnom nivou, kao i prekogranična saradnja i korištenje nadolazećih EU fondova; orijentisanost na što veću finalizaciju u proizvodnji, važnost ulaganja u licenciranje, standarde i stvaranje robnih marki (brendova) , Strukturno povezivanje zadružne proizvodnje i lokalnog turizma; Težiti komerzilaciji domaćih auhtonih sorti , vrsta, pasmina ; Prednost dati ekološkoj, organskoj proizvodnji, Jačati menađžment zadruga i educiranost zadruga, Nastavak ovakvih i sličnih okupljanja koji bi trebali rezultirati nastankom radne grupe koja bi koordinirala rad , a iz čega bi trebalo da proizađu konkretni prekogranični razvojni projekti.

U petak poslednjeg dana seminara šef kancelarije RRS Drvar Nebojša Jovičić je obavio trening o osnovnim stvarima za apliciranje projekata prema evropskoj komisiji. Objasnio im je način popunjavanja aplikacionih formulara kao i mjesta gdje se najviše prave greške. Pored toga podjelio je informaciju o dostupnim pozivima na projekte .

| arhiva vijesti |